HRV ENG
Ispis stranice

Što je rizični kapital?

Tijekom zadnja dva desetljeća, private equity etablirao se na razvijenim tržištima kao ključna alternativa ulaganju u tradicionalne vrijednosne papire, te danas predstavlja jednu od nezaobilaznih komponenti imovine institucionalnih investitora na razvijenim tržištima.

U svojoj suštini rizični kapital (eng. private equity) povezuje višak sredstava na tržištu kapitala (investitore) s potrebama za kapitalom (investicijama - tvrtke i/ili projekti s visokim ekonomskim potencijalom). Osnovna distinkcija je u tome što takve investicije, uobičajeno, nisu dostupne investitorima putem burze, odnosno u tome što poduzetnici/tvrtke ne mogu osigurati ovu vrstu potrebnog vlasničkog kapitala u banci ili putem otvorenih investicijskih fondova ili mirovinskih fondova.

Private equity, kao klasa imovine, sastoji se od niza “investicijskih tehnika”, strategija i klasa imovine, koje su sve komplementarne ulaganju u tradicionalne vrijednosne papire putem uređenih tržišta/burzi. U praksi se pojam “private equity”  ponekad koristi u označavanju samo "buy-out" i "buy-in" transakcija/investicija. S druge se strane pojam "venture capital", u Europi no ne i u SAD, koristi za sve oblike transakcija, dakle kao sinonim pojma "private equity". U SAD pojam "venture capital" odnosi se samo na investicije rane faze i razvoja kompanije. Kako bi se izbjegla pomutnja, pojam "private equity" koristimo u opisivanju industrije kao cjeline, obuhvaćajući i "venture capital" i "private equity" u najširem smislu. 

 

Investitori ulažu kapital u private equity (hrvatsko zakonodavstvo koristi pojam "rizični kapital") u očekivanju realiziranja povrata na uložena sredstva, korigiranih za rizik, koji nadilaze one koje je moguće realizirati na reguliranim tržištima, te će, uobičajeno, uključiti private equity kao dio šire alokacije kapitala usporedno s tradicionalnim oblicima imovine (npr. uvrštene dionice i obveznice). Većina institucionalnih investitora ne ulažu neposredno u neuvrštene tvrtke na burzu (tzv. privatne tvrtke, od čega i potječe naziv "private equity"), s obzirom da im nedostaje ekspertiza i resursi potrebni za strukturiranje i nadziranje investicije. Umjesto toga, oni ulažu posredno putem private equity fondova, i.e. fondova rizičnog kapitala. Pojedinim velikim institucionalnim investitorima neophodno je samostalno kreirati diverzificirani portfelj private equity fondova, dok drugi ulažu putem fondova fondova kako bi kreirali diverzificiraniji portfelj u odnosu na onaj koji bi bili u mogućnosti sami kreirati.

 

Većina private equity fondova uspostavljena je s određenim rokom trajanja od 10 godina, pri čemu poneki imaju i mogućnost produljenja roka kako bi se osigurao izlaz iz investicije ukoliko je to potrebno. Investicijski ciklus većine fondova je načelno 3 do 5 godina, nakon čega je fokus na upravljanju portfeljem i sekundarnim ulaganjima u postojeći portfelj.